Vesti


MSUB Newsletter

Budite informisani o našim aktivnostima


Pratite nas...

Facebook Twitter Facebook Facebook


Iskazivanje interesovanja za vakcinisanje protiv COVID-19

Radno vreme


Muzej savremene umetnosti
Ušće 10, blok 15, Beograd

Radno vreme: 12:00 - 20:00
Utorkom je Muzej zatvoren za publiku.

Cena ulaznice: 500 rsd
Studenti, učenici osnovnih i srednjih škola, penzioneri, korisnici EYCA, City Card i City Pass kartica: 250 rsd

Pravo na besplatan ulaz:
Lica sa invaliditetom, trudnice, predškolska deca, profesori, docenti, asistenti i studenti istorije umetnosti, arhitekture, likovne i priminjene umetnosti, novinari, zaposleni iz srodnih kulturnih ustanova, članovi ICOM-a, AICA, IKT, ULUS-a, ULUPUDS-a i drugih strukovnih udruženja.

Informacije o grupnim posetama i vođenjima možete dobiti od 9 do 18h, na broj telefona 063-862-3129, i na info@msub.org.rs

Popusti se ostvaraju uz pokazivanje legitimacije na blagajni Muzeja.
Ulaz je besplatan svake srede.

****

Salon Muzeja savremene umetnosti
Pariska 14, Beograd

Radno vreme: 12:00 - 20:00 Utorkom je Salon zatvoren za publiku. Ulaz u Salon je besplatan.

****

Galerija-legat Milice Zorić i Rodoljuba Čolakovića

Rodoljuba Čolakovića 2, Beograd

Radno vreme: 12:00 - 20:00
Utorkom je Legat zatvoren za publiku.
Ulaz u Legat je besplatan.

Tri tačke oslonca: Zoran Bojović / Razgovor o knjizi / Salon MSUB, 14.05.14. u 18 h

govorni-programi | 14.05.2014

























Tri tačke oslonca: Zoran Bojović / Razgovor o knjizi

Salon Muzeja savremene umetnosti, Pariska 14, Beograd
14. maj 2014. godine u 18.00 časova

U razgovoru učestvuju autorka knjige Dubravka Sekulić, istoričar umetnosti Branislav Dimitrijević i istoričar arhitekture Vladimir Kulić, uz prisustvo arhitekte Zorana Bojovića. Izdavač knjige je Muzej savremene umetnosti.

Među mnogim poznatim i nepoznatim pričama o Jugoslaviji postoji i ona o jugoslovenskom graditeljstvu i građevinskim kompanijama koje su masovno gradile u zemljama Afrike, Azije i Južne Amerike. Dok je poneko znao nekoga ko je radio kao inženjer na projektima ili bio na nekom od ovih velikih gradilišta, i čuo priče iz „prve ruke”, većina se nije ni trudila da sazna nešto više o tome šta se, kako i za koga, zapravo, tamo gradilo. Postojalo je samo efemerno znanje da su „tamo negde” podizane brane, autoputevi, putevi, zgrade... Novine su o ovim projektima izveštavale rutinski, uz nezaobilaznu frazu „novi podvizi našeg graditeljstva” i pohvale građevincima što uz objekte grade i inostranu saradnju. Uglavnom su izveštaji bili fokusirani na kvantitet rada i materijalnu dobit od posla. Stručni arhitektonski časopisi uglavnom su ignorisali ovu temu i projekte koji su nastajali izvan Jugoslavije, fokusirani na pitanja lokalne modernizacije i razvoja arhitekture s kojom su bili neposredno suočeni. Među najistaknutijim preduzećima koja su gradila zemlje Globalnog Juga – Afrike, Azije i Južne Amerike – bio je beogradski Energoprojekt, kome su u tim zemljama glavni konkurenti bili građevinci ne samo iz Zapadne Evrope i Amerike, već i iz Poljske, Sovjetskog Saveza i Kine. Među brojnim arhitektima Energoprojekta posebno se istakao Zoran Bojović, čiji je rad fokus knjige Tri tačke oslonca: Zoran Bojović, proizašle iz rada na istoimenoj izložbi u produkciji Muzeja savremene umetnosti, održanoj u jesen 2012. godine u Galeriji-legatu Milice Zorić i Rodoljuba Čolakovića. Cilj izložbe i knjige nije bio da se bogat i raznovrstan arhitektonski opus Zorana Bojovića prikaže u celini, već da se njegova praksa posmatra kroz ulogu arhitekte u širem kontekstu postkolonijalnog razvoja Afrike i zemalja u razvoju, unutrašnje i spoljašnje dinamike Pokreta Nesvrstanih, kao i kompetitivnog sveta globalne građevinske industrije, gde je Energoprojekt imao važnu ulogu sve do kraja osamdesetih godina XX veka. Pri tome je namera bila da se istakne uticaj koji su sve te snage imale na njegovu arhitektonsku praksu, kao i šire, na intelektualni i arhitektonski rad koji je dolazio iz Nesvrstane Jugoslavije. Iza svih tih velikih narativa nalazi se priča o Zoranu Bojoviću, arhitekti koji je u „svojoj Africi”, kako ima običaj da kaže, pronašao kvalitete i logiku koji će ga voditi u procesu projektovanja.

Dr Branislav Dimitrijević je profesor istorije i teorije umetnosti na Visokoj školi za likovnu i primenjenu umetnost i na Novoj akademiji u Beogradu. Na beogradskom Univezitetu umetnosti vodi kurs o kustoskim praksama u okviru MAIPR Erasmus programa. Glavno polje njegovih istorijskih istraživanja su vizuelne umetnosti, popularna kultura i film u socijalističkoj Jugoslaviji. Kao kustos istražuje poimanja specifičnosti mesta i fizičke naracije u savremenoj umetnosti i njenim izlagačkim praksama. Napisao je i priredio više knjiga, kataloga i drugih publikacija, između ostalih O normalnosti – Umetnost u Srbiji 1989-2001. (MSUB, 2005) i Gud lajf – Fizički narativi i prostorne imaginacije (KCB, 2012). Dobitnik je nagrade "Lazar Trifunović" za likovnu kritiku i nagrade "Dušan Stojanović" za teoriju filma.

Dr Vladmir Kulić predaje istoriju i teoriju arhitekture na Univerzitetu Florida Atlantic. Autor je brojnih članaka o arhitekturi socijalističke Jugoslavije, a u saradnji s Marojem Mrduljašem i Wolfgangom Thalerom napisao je knjigu Modernism In-Between: The Mediatory Architectures of Socialist Yugoslavia. S Mrduljašem je takođe uredio knjigu Unfinished Modernisations: Between Utopia and Pragmatism, a uskoro mu iz štampe izlazi još jedna zbirka, Sanctioning Modernism: Architecture and the Making of Postwar Identities, koju je uredio u saradnji s Monicom Penick i Timothyjem Parkerom.

Više informacija o izložbi Tri tačke oslonca: Zoran Bojović možete pogledati na https://msub.org.rs/tri-tacke-oslonca-zoran-bojovic